Svijet u kaosu

Kaos u svijetu i šireOve godine ću proslaviti petnaestu godišnjicu mog tridesetdevetog rođendana. Memorija me još dobro služi i dobro se sjećam sedamdesetih godina. U to vrijeme sam pohađao matematičku gimnaziju. Imali smo fantastičnog profesora iz filozofije i sociologije. U to vrijeme je vladala velika strukturalna kriza na ovom našem planetu. Takozvane razvijene zemlje su tih godina bile na prekretnici. Tehnologija je počela ulaziti na velika vrata u tvornice. Jedan od primjera iz tih vremena je automobilska industrija. Japan je krenuo u robotizaciju tvornica, a drugi, da bi mogli izdržati konkurenciju su ga morali slijediti. Mjesta gdje je nekada bilo potrebno tisuću radnika za odvijanje proizvodnog procesa su sada zahtijevala svega nekoliko desetaka ljudi koji su nadzirali proces i intervenirali u slučaju potrebe. Korist za poduzetnike je bila ogromna: roboti su bili skupi i zahtijevali velike investicije, ali su bili precizniji i brži od ljudi, kvaliteta proizvoda koji su izrađivali je bio nenadmašna, nisu išli na bolovanje i nisu štrajkali. S druge strane, visoka ulaganja koja su u početku zahtijevali s vremenom su počela opadati jer je s povećanjem proizvodnje automatskih strojeva njihova cijena padala.

I tako je broj stanovnika neophodan za izradu onoga što nam je potrebno za život opet opao, a brojne osobe su ostale bez posla. Sjećate se sigurno iz povijesti sindikalnog pokreta u Engleskoj ili Americi, ne sjećam se točno, koji je uništavao strojeve jer je držao da su oni zlo. To zlo se dodatno raširilo sedamdesetih godina i prijetila je velika kriza i socijalni nemiri. Ali se stvar sama sredila. Kako su prihodi porasli i društvo postalo bogatije, ljudi (oni koji su imali posao) su imali više novaca za trošenje i moglo im se ponuditi više servisa: kino sale, barovi, igračnice, hoteli. Tako su dobrim djelom oni koji su ostali bez posla prešli u tercijarni sektor i opasnost po našu zapadnu civilizaciju je prošla s manjim potresima.

Trenutno smo na novoj strukturalnoj prekretnici. Elektronika i informatika nude danas izuzetno jeftina rješenja za poslodavce i navode ih da i dalje smanjuju radnu snagu. U inozemstvu, a i kod nas tu i tamo, se mogu vidjeti samoposluge s automatskim kasama. Položiš robu na staklenu ploču, optički čitač skanira cijenu i izvaže proizvod. Kada ti pokaže račun možeš platiti bankomatom, kreditnom karticom ili gotovinom: sve se prihvaća. U početku klijentela ima problema, ali se s vremenom navikne i sve ide k’o po loju. Rezultat je da su oni koji su prije radili na kasama sada ušli u kategoriju nezaposlenih. A izlaz iz ovoga se ne vidi. Uslužni sektor je već prepun: barovi zatvaraju (iako se u našim krajevima oni najbolje drže), agencije za nekretnine stavljaju lokote na vrata, a ni frizeri ne prolaze puno bolje. Gdje je rješenje?

Ja ga osobno ne vidim, ali vidim trend jednog dijela ljudi i političara koji ozbiljno razmišlja o povratku na komunizam: državna svojina, obveza da ti daju posao. Nisu shvatili da to ne ide. Solucija se mora sama nametnuti, tu je Marx imao pravo, a ne može biti nametnuta odozgor. Veliki kontrast je to da su europska društva bogata (probajte ih usporediti s Afrikom ili nerazvijenim zemljama Azije), a ljudi slabo žive. Robe ima koliko hoćeš, ali nema kupila (sredstava za plaćanje). Zanimljivo bi danas bilo napraviti natjecanje u prognozama o tome kakvo će naše društvo biti za 5 – 10 godina. Prilično sam siguran da nitko ne bi pogodio. I tako, na našu veliku žalost, kaos se nastavlja, a mi ne reagiramo, a niti nećemo, bar dok ne dođe do prave gladi. A nakon toga sve iz početka, revolucija, entuzijazam i na kraju razočaranje.

U međuvremenu ja sam pronašao http://www.forex-internet.com/forex/ gdje je tema Forex, to jeste financijska burza gdje se kupuju i prodaju valute. Trgovina je najbrži način za zaradu, ali ako trguješ s robom ili uslugama, ono što te zanima je posredno. Prvo moraš otići u nabavku, kupiti proizvode koje ćeš prodati, pa ih moraš uvaliti po većoj cijeni nego što si platio i evo ti zarade. U stvari je pravi cilj novac, a ovako se do njega indirektno dolazi. Na Forexu je stvar neposredna. Izravno trguješ s onim što ti je krajnji cilj i ako uspiješ ostvariti razliku u cijeni, slavlje. U suprotnom možeš bar reći da si probao ali da te sreća nije poslužila. Ili nisi dobro shvatio kako funkcionira tržište.

Devizno tržište je kod nas uvijek imalo veliko značenje u financijskom životu osobe ili obitelji. U vrijeme stare Jugoslavije, inflacija je često galopirala. Jedina obrana od gubitka vrijednosti novca je bilo promijeniti lokalnu valutu i neku konvertibilnu, da bi se sačuvala kupovna moć u za vrijeme tekućeg mjeseca. Sve je to išlo na crno, s uobičajenih 10% dodatka na službeni tečaj.

Nepouzdanost

Nije ni svijet što je nekad bio; ne možeš se u nikoga pouzdati, pogotovo ne na slobodne hostove Interneta. Otprilike prije četiri godine, u ožujku 2011., sam otvorio moj blog čija je tema bila kaos. Nakon otprilike godinu dana Blogoje nije produžio domain, valjda nije imao para, i moj blog više nije bio vidljiv. Pričekao sam mjesec, dva i otvorio novi dnevnik, opet besplatan (tko ima novaca da plaća vlastiti), i tamo prebacio stare tekstove. Sve je dosta dobro išlo, ali sam u zadnje vrijeme opazio da moja pozicija pomalo opada. Već mi se dogodilo isto to s nekim sajtovima, pa imam oko toga nešto iskustva, i prvo što sam provjerio da netko nije iskopirao moj sadržaj. Vidi vraga, otkrijem da se Blogoje vratio i praktično imam dupli dnevnik, s istim postovima. Tako sam odavde pobrisao sve, da bih izbjegao da mi tražilice primjene kaznu, a ovdje je ostao slobodan prostor koji mi je žao napustiti, pa ću ga probati iskoristiti, nadajući se da će domaćin ubuduće redovnije produžavati pretplatu.

Ovo je dodatak nakon najnovijeg preseljenja. U punom smo ljetu 2018. godine, 7 godina nakon otvaranja mog elektronskog, kaotičnog dnevnika. I drugi opskrbljivač je zatvorio. Jednostavno je došla elektronska poruka da zatvaraju. Stigla je tjedan dana prije najavljenog čina, a ja je nisam vidio jer je završila u neželjenoj pošti. Prije par dana pokušam da otvorim blog i dobijem poruku o nepostojanju istoga. Idem na osnovnu adresu i tamo vidim obavijest o zatvaranju. Danas sam konačno uspio naći malo vremena da ponovno aktiviram moje remekdjelo. Od jutros tražim servis koji odgovara onome što mi treba. Nadam se da će ovaj treći trajati u beskonačnost.

Zaštitnik

Jučer je bio dan prvoaprilskih šala (na hrvatski ne zvuči tako dobro). Nitko me nije prevario jer sam cijeli dan proveo doma, sam kao korijen celera. Malo sam gledao televiziju i prelistao neke tjednike koje u toku sedmice nisam uspio pogledati. Gledam gospodarsku situaciju na Cipru. Banke uzmu lovu pa je onda izgube u silnim špekulacijama što će prije ili poslije odvesti u propast ovaj svijet. Onda se neki idiot, ili više njih sjeti da bi mogli popuniti kase tako da jednostavno uzmu 40% novaca s tekućih računa koji prelaze sto tisuća eura. Pa ja sam mislio da smo mi u nekom kapitalizmu, a tamo je privatna svojina osnova sustava i uz to je neotuđiva, a ovi lopovi jednostavno donesu zakon s kojim ti oduzmu novac (da se razumijemo, ovdje nema ništa osobnog u mom stavu: nemam račun u Nikoziji). I onda još neki europski funkcioner izjavi da je to dobra metoda i da bi se mogao primijeniti i u slučaju drugih zemalja koje imaju financijske poteškoće. Roba za luđake, da nisam čuo vlastitim ušima rekao bih da to nije moguće. Već kruže vijesti da u Italiji i Španjolskoj ljudi podižu gotovinu i spremaju je pod jastuk ili u neku inozemnu banku. To će sigurno koristiti ekonomijama tih zemalja.

Sada ću vam iznijeti moj stav koji objašnjava ova, do nedavno nezamisliva zbivanja. Svijetom vlada praktično šačica ljudi koja raspolaže s enormnim kapitalima i koji predstavljaju pravi centar moći. Zadnjih godina njihova nezajažljivost je toliko rasla da je srednja klasa duboko potonula i iscrpla vlastite izvore. Ako nastaviš tući po njima riskiraš revoluciju, a to im se ne bi svidjelo, bar ne u ovom trenutku. Tako su se okrenuli prema bogatima. Kada kažem bogati, mislim na one s par milijuna euro, dok su oni koji drže okultnu vlast teški milijarde i milijarde. Tako se zavukli ruku i u njihov džep što za njih ima dvostruku korist; dodatno su se obogatili i uz to smanjili konkurenciju prema vlastitom staležu: oni bogati se mogu uvijek dodatno obogatiti i htjeti ući u sobu s tipkama, odakle se upravlja ovim našim mizernim svijetom.