Svijet u kaosu

Kaos u svijetu i šireOve godine ću proslaviti petnaestu godišnjicu mog tridesetdevetog rođendana. Memorija me još dobro služi i dobro se sjećam sedamdesetih godina. U to vrijeme sam pohađao matematičku gimnaziju. Imali smo fantastičnog profesora iz filozofije i sociologije. U to vrijeme je vladala velika strukturalna kriza na ovom našem planetu. Takozvane razvijene zemlje su tih godina bile na prekretnici. Tehnologija je počela ulaziti na velika vrata u tvornice. Jedan od primjera iz tih vremena je automobilska industrija. Japan je krenuo u robotizaciju tvornica, a drugi, da bi mogli izdržati konkurenciju su ga morali slijediti. Mjesta gdje je nekada bilo potrebno tisuću radnika za odvijanje proizvodnog procesa su sada zahtijevala svega nekoliko desetaka ljudi koji su nadzirali proces i intervenirali u slučaju potrebe. Korist za poduzetnike je bila ogromna: roboti su bili skupi i zahtijevali velike investicije, ali su bili precizniji i brži od ljudi, kvaliteta proizvoda koji su izrađivali je bio nenadmašna, nisu išli na bolovanje i nisu štrajkali. S druge strane, visoka ulaganja koja su u početku zahtijevali s vremenom su počela opadati jer je s povećanjem proizvodnje automatskih strojeva njihova cijena padala.

I tako je broj stanovnika neophodan za izradu onoga što nam je potrebno za život opet opao, a brojne osobe su ostale bez posla. Sjećate se sigurno iz povijesti sindikalnog pokreta u Engleskoj ili Americi, ne sjećam se točno, koji je uništavao strojeve jer je držao da su oni zlo. To zlo se dodatno raširilo sedamdesetih godina i prijetila je velika kriza i socijalni nemiri. Ali se stvar sama sredila. Kako su prihodi porasli i društvo postalo bogatije, ljudi (oni koji su imali posao) su imali više novaca za trošenje i moglo im se ponuditi više servisa: kino sale, barovi, igračnice, hoteli. Tako su dobrim djelom oni koji su ostali bez posla prešli u tercijarni sektor i opasnost po našu zapadnu civilizaciju je prošla s manjim potresima.

Trenutno smo na novoj strukturalnoj prekretnici. Elektronika i informatika nude danas izuzetno jeftina rješenja za poslodavce i navode ih da i dalje smanjuju radnu snagu. U inozemstvu, a i kod nas tu i tamo, se mogu vidjeti samoposluge s automatskim kasama. Položiš robu na staklenu ploču, optički čitač skanira cijenu i izvaže proizvod. Kada ti pokaže račun možeš platiti bankomatom, kreditnom karticom ili gotovinom: sve se prihvaća. U početku klijentela ima problema, ali se s vremenom navikne i sve ide k’o po loju. Rezultat je da su oni koji su prije radili na kasama sada ušli u kategoriju nezaposlenih. A izlaz iz ovoga se ne vidi. Uslužni sektor je već prepun: barovi zatvaraju (iako se u našim krajevima oni najbolje drže), agencije za nekretnine stavljaju lokote na vrata, a ni frizeri ne prolaze puno bolje. Gdje je rješenje?

Ja ga osobno ne vidim, ali vidim trend jednog dijela ljudi i političara koji ozbiljno razmišlja o povratku na komunizam: državna svojina, obveza da ti daju posao. Nisu shvatili da to ne ide. Solucija se mora sama nametnuti, tu je Marx imao pravo, a ne može biti nametnuta odozgor. Veliki kontrast je to da su europska društva bogata (probajte ih usporediti s Afrikom ili nerazvijenim zemljama Azije), a ljudi slabo žive. Robe ima koliko hoćeš, ali nema kupila (sredstava za plaćanje). Zanimljivo bi danas bilo napraviti natjecanje u prognozama o tome kakvo će naše društvo biti za 5 – 10 godina. Prilično sam siguran da nitko ne bi pogodio. I tako, na našu veliku žalost, kaos se nastavlja, a mi ne reagiramo, a niti nećemo, bar dok ne dođe do prave gladi. A nakon toga sve iz početka, revolucija, entuzijazam i na kraju razočaranje.

U međuvremenu ja sam pronašao http://www.forex-internet.com/forex/ gdje je tema Forex, to jeste financijska burza gdje se kupuju i prodaju valute. Trgovina je najbrži način za zaradu, ali ako trguješ s robom ili uslugama, ono što te zanima je posredno. Prvo moraš otići u nabavku, kupiti proizvode koje ćeš prodati, pa ih moraš uvaliti po većoj cijeni nego što si platio i evo ti zarade. U stvari je pravi cilj novac, a ovako se do njega indirektno dolazi. Na Forexu je stvar neposredna. Izravno trguješ s onim što ti je krajnji cilj i ako uspiješ ostvariti razliku u cijeni, slavlje. U suprotnom možeš bar reći da si probao ali da te sreća nije poslužila. Ili nisi dobro shvatio kako funkcionira tržište.

Devizno tržište je kod nas uvijek imalo veliko značenje u financijskom životu osobe ili obitelji. U vrijeme stare Jugoslavije, inflacija je često galopirala. Jedina obrana od gubitka vrijednosti novca je bilo promijeniti lokalnu valutu i neku konvertibilnu, da bi se sačuvala kupovna moć u za vrijeme tekućeg mjeseca. Sve je to išlo na crno, s uobičajenih 10% dodatka na službeni tečaj.

Odgovori