Nije ni svijet što je nekad bio; ne možeš se u nikoga pouzdati, pogotovo ne na slobodne hostove Interneta. Otprilike prije četiri godine, u ožujku 2011., sam otvorio moj blog čija je tema bila kaos. Nakon otprilike godinu dana Blogoje nije produžio domain, valjda nije imao para, i moj blog više nije bio vidljiv. Pričekao sam mjesec, dva i otvorio novi dnevnik, opet besplatan (tko ima novaca da plaća vlastiti), i tamo prebacio stare tekstove. Sve je dosta dobro išlo, ali sam u zadnje vrijeme opazio da moja pozicija pomalo opada. Već mi se dogodilo isto to s nekim sajtovima, pa imam oko toga nešto iskustva, i prvo što sam provjerio da netko nije iskopirao moj sadržaj. Vidi vraga, otkrijem da se Blogoje vratio i praktično imam dupli dnevnik, s istim postovima. Tako sam odavde pobrisao sve, da bih izbjegao da mi tražilice primjene kaznu, a ovdje je ostao slobodan prostor koji mi je žao napustiti, pa ću ga probati iskoristiti, nadajući se da će domaćin ubuduće redovnije produžavati pretplatu.
Ovo je dodatak nakon najnovijeg preseljenja. U punom smo ljetu 2018. godine, 7 godina nakon otvaranja mog elektronskog, kaotičnog dnevnika. I drugi opskrbljivač je zatvorio. Jednostavno je došla elektronska poruka da zatvaraju. Stigla je tjedan dana prije najavljenog čina, a ja je nisam vidio jer je završila u neželjenoj pošti. Prije par dana pokušam da otvorim blog i dobijem poruku o nepostojanju istoga. Idem na osnovnu adresu i tamo vidim obavijest o zatvaranju. Danas sam konačno uspio naći malo vremena da ponovno aktiviram moje remekdjelo. Od jutros tražim servis koji odgovara onome što mi treba. Nadam se da će ovaj treći trajati u beskonačnost.
Jučer je bio dan prvoaprilskih šala (na hrvatski ne zvuči tako dobro). Nitko me nije prevario jer sam cijeli dan proveo doma, sam kao korijen celera. Malo sam gledao televiziju i prelistao neke tjednike koje u toku sedmice nisam uspio pogledati. Gledam gospodarsku situaciju na Cipru. Banke uzmu lovu pa je onda izgube u silnim špekulacijama što će prije ili poslije odvesti u propast ovaj svijet. Onda se neki idiot, ili više njih sjeti da bi mogli popuniti kase tako da jednostavno uzmu 40% novaca s tekućih računa koji prelaze sto tisuća eura. Pa ja sam mislio da smo mi u nekom kapitalizmu, a tamo je privatna svojina osnova sustava i uz to je neotuđiva, a ovi lopovi jednostavno donesu zakon s kojim ti oduzmu novac (da se razumijemo, ovdje nema ništa osobnog u mom stavu: nemam račun u Nikoziji). I onda još neki europski funkcioner izjavi da je to dobra metoda i da bi se mogao primijeniti i u slučaju drugih zemalja koje imaju financijske poteškoće. Roba za luđake, da nisam čuo vlastitim ušima rekao bih da to nije moguće. Već kruže vijesti da u Italiji i Španjolskoj ljudi podižu gotovinu i spremaju je pod jastuk ili u neku inozemnu banku. To će sigurno koristiti ekonomijama tih zemalja.
Sada ću vam iznijeti moj stav koji objašnjava ova, do nedavno nezamisliva zbivanja. Svijetom vlada praktično šačica ljudi koja raspolaže s enormnim kapitalima i koji predstavljaju pravi centar moći. Zadnjih godina njihova nezajažljivost je toliko rasla da je srednja klasa duboko potonula i iscrpla vlastite izvore. Ako nastaviš tući po njima riskiraš revoluciju, a to im se ne bi svidjelo, bar ne u ovom trenutku. Tako su se okrenuli prema bogatima. Kada kažem bogati, mislim na one s par milijuna euro, dok su oni koji drže okultnu vlast teški milijarde i milijarde. Tako se zavukli ruku i u njihov džep što za njih ima dvostruku korist; dodatno su se obogatili i uz to smanjili konkurenciju prema vlastitom staležu: oni bogati se mogu uvijek dodatno obogatiti i htjeti ući u sobu s tipkama, odakle se upravlja ovim našim mizernim svijetom.