Prošlu nedjelju smo, ona (moja bračna družica) i ja otišli do jednog trgovačkog centra na periferiji grada. U kćerkinom stanu postoji kutni ormar s vratima koja se otvaraju na slamanje, to jeste u centralnom dijelu imaju zglob. Na slobodnom dijelu su obješena preko jednog mehanizma koji se je polomio. Zato sam ja morao u dućan za hobiste. Nadao sam se da će improvizirano rješenje koje sam smislio (u suprotnom treba naći originalni komad, a to mi se čini komplicirano) funkcionirati. Ono što mi je trebalo da isprobam ideju koja mi se rodila sam našao, ali je rezultat bio katastrofalan, pa je problem ostao neriješen. Dok sam ja otišao da gledam alate, lance i šarafe, ona je otišla u dvoranu preko puta u kojoj prodaju sportsku opremu. Da spomenem da sam taj dan poslije ručka pogledao Formulu 1 a zatim i biciklističku trku u Francuskoj. Jedna od mojih uobičajenih sportskih nedjelja. Ona se je užasno dosađivala, pa sam joj predložio da dođe sa mnom, da kupi nešto kako bi si popravila raspoloženje (kod ženskih ova kura gotovo uvijek funkcionira). Tako smo se razdvojili i dogovorili da se nađemo za oko pola sata u kiosku koji se nalazi na oko 100 metara od dućana i gdje prodaju najpoznatiji hamburger na svijetu (neću da navedem ime da im ne bih pravio besplatnu reklamu).
Zajedno smo izašli i odmah se sreli. Vidim da je kupila par stvari. Kažem da imamo vremena na raspolaganju i da bi možda bilo bolje da odemo na neko ljepše mjesto popiti nešto. Prihvaća prijedlog. Krećem s autom prema jednom mjestu koji mi se dopada, ali je zatvoreno. Kružimo daljnjih pola sata i konačno nalazimo nešto što se sviđa i njoj i meni. Mjesto je u prirodi i zove se „Kuća sladoleda“. Uz bar, sladoledarnicu i restoran, na raspolaganju posjetiocima je zona za piknik. Među gostima su najzastupljenije obitelji s malom djecom i psima (nisam siguran koga ima više). Oni bez djece sa psom; daj, to razumijem. Ali oni koji već imaju djecu i koji su uzeli i psa (ili su ga možda već imali kada su klinci došli); zar ti nije dovoljan jedan problem? To je samo moje viđenje stvari. Vjerojatno bi netko ima puno kritika na moj stav o psima. U zadnje vrijeme mi se čini da se više brine o ovim domaćim životinjama nego o ljudima. Takva arogantnost koja je zavladala ljudskom rasom mi se ne dopada. Telefon na koji se može prijaviti da netko maltretira domaće ljubimce, kampanja protiv onih koji napuštaju životinje kada idu na godišnji odmor jer ih nemaju gdje ostaviti i slični fenomeni, prečesta su tema na domaćim medijima.
Sjeli smo u hlad jednog stabla i odložili stvari. Ja sam otišao do šanka i donio svakome po jedno točeno pivo. Bilo je vruće i ovlažena čaša od kondenzacije je jako mamila. Kucnuli smo se i ja sam ispraznio pola sadržaja. Draga, što si to kupila? – nježno sam je upitao. Sada će on krenuti u beskonačna objašnjenja, prvo zašto joj je nešto trebalo, a zatim iznijeti razlog zbog kojeg se odlučila upravo za proizvod koji je uzela, a ne za neki drugi. Ja ću se za to vrijeme isključiti, svakih dvije, tri minute kimnuti glavom, a svakih 5 potvrditi da je dobro napravile. U biti ću cijelo vrijeme uživati u cugi, prirodi i miru koje me obuhvaća. Uzela je jednu rukavicu za gađanje lukom i strijelom; već godinama se bavi tom aktivnosti, i to prilično ozbiljno. Rukavica služi za onu tuku koja vuće strijelu, da bi se struna luka (metalna sajla) manje urezala u prste. U staroj, napravljenoj od prirodne kože, joj se znoje ruke i sada je uzelo jednu od onih novih tehnoloških materijala u kojoj koža bolje diše. Cijena: 50 kuna, nedovoljno da bi joj se vratili dobro raspoloženje.
Pokazuje mi jednu kvadratnu kartonsku kutiju. U njoj je lopta koju treba napuhati. Dok gledaš televiziju, sjediš na lopti. Kako je pozicija nestabilna, ti s mikropokretima stalno uravnotežuješ sustav i u stvari vršiš tjelesne vježbe kojih nisi ni svjestan. Pomaže kod jačanja mišićnog sustava, a može se izgubiti i koji gram na težini. O ovo je oko cijene prethodnog artikla. Zadnja stvar je mali plastični tepih, savijen u zamotuljak da zauzima manje mjesta, koji se prostre na pod kada se vježba. Otkrivam da je to poklon za mene. Nakon ovoga izlazim iz mog nirvana stanja i počinjem biti polemičan (znam da je uzaludno, ali to je jače od mene). Videći moje godine i proteklu povijest u kojoj sam imao prilično ozbiljnih problema s leđima, već godinama, kada se vratim doma s posla, napravim na podu par vježbi iz joge. Onako u zagradi, za one kojima bi moglo koristiti: u uredu, dva puta na dan, u zahodu napravim par čučnjeva i dvije, tri druge vježbe da bih kompenzirao beskonačno uredsko sjedenje.
Uz moj dio kreveta postoji normalni tepih na kojem ja vježbam. To nije higijenski, objašnjava mi moja životna suputnica, pa sam ti zato kupila ovaj koji je baš za to namijenjen. Zaboravila je da sam ja jako lijen i da sam već imao jedan, isti takav. Dok ga izvadim, razmotam i položim na tlo, izgubim volju za vježbanjem. Bojažljivo joj iznosim činjenice, ali ona ne posustaje. Ja znam bolje od tebe ono što ti treba i što je bolje za tebe… Nakon toga sam se izgubio. U glavi mi je pištalo i htjelo da eksplodira, ali su vanjski sigurnosni ventili ostali pod kontrolom. Na mom licu je bio naznačen gorki smiješak.